Uzgoj lješnjaka, ne traži puno posla, a i ne mora se odmah prodati

Uzgoj lješnjaka, ne traži puno posla, a i ne mora se odmah prodati
14 Dec
2017

Dragoljub Savković iz Kaštela kod Bosanske Gradiške, koji je sa dva hektara zasađenih lješnjaka vlasnik jedne od većih plantaža na ovom području, smatra da je lješnjak perspektiva. Po mom mišljenju, čisto radi toga što je to deficitarna roba. Stabla i obrada sama ne traži toliko puno posla, hemija, zaštita… Imamo četiri zaštite u toku godine, dok jabuka, kruška traže oko 30, to svi znaju. Ovdje nema puno posla, ne mora da se proda u momentu, može da stoji i čeka bolja vremena, cijenu, potražnju”, kaže Savković.

Na pitanje zašto se mnogi na ovom području radije odlučuju za sadnju drugih vrsta, na primjer jabuka i krušaka, Savković je istakao da se lješnjak pojavio u zadnjih pet, deset godina, pa iskustvo ljudi nije dovoljno da bi se odlučili za sadnju.

“Od lješnjaka prvih pet godina ne možeš očekivati da vrati uloženo ni za tu godinu, a kamoli ulaganja od samoga početka. Mi smo sada u petoj godini i ove godine očekujemo da se koštanja same plantaže vrate kroz rod. Prve dvije godine nema ništa, u trećoj je to za ličnu upotrebu, četvrtu možeš podijeliti s komšijama, a od pete godine pa nadalje kreće. Očekujemo puni rod od osme, devete godine”, objasnio je Savković.

 

Četiri kilograma po stablu

Na pitanje šta je, zapravo, puni rod, kazao je da je to teško reći.

“Po mojoj nekoj matematici, uvijek idem sa minimalnim prihodom, a maksimalnim koštanjima. Pošto je ovdje 1.100 sadnica da dobijemo dva kilograma očišćenog, idemo na četiri kilograma po stablu, po žbunu, to je oko četiri tone”, kazao je Savković.

Prema njegovim riječima, prvi proces je odvajanje komušine od samog lješnjaka, što će u budućnosti raditi specijalizovanim usisivačem. Za ostali proces Savković je napravio dio pogona, dok se dio još pravi.

“Poslije toga idemo na sušenje lješnjaka, za njega ne treba neka velika temperatura. Mi smo to riješili solarnom energijom, tako da je to rentabilno, ekološki, ne trošimo nikakvu drugu energiju da bi osušili taj lješnjak. Nakon sušenja idemo na kalibraciju, mašina je tako napravljena da se sve to u jednom momentu radi: kalibracija, krckanje i odvajanje jezgra od oljupine. Nedostaje samo kontrolna traka, gdje u završnici mora biti ljudski faktor, jer bez toga ne može”, ispričao je Savković.

 

Najvažnije je navodnjavanje

On smatra da se pri uzgoju lješnjaka ne može puno pogriješiti. Navodi da se, pošto je u kontaktu s proizvođačima iz zemlje i regiona, najviše diskusija vodi o razmaku između redova, koji zavisi isključivo od toga kakvom mašinom će se plantaža održavati.

“U svakom slučaju, najvažnije je da ima vode, odnosno navodnjavanje. Iako smo imali navodnjavanje ove godine, nama nije bilo dovoljno, pa vjerujem da nam je to umanjilo rod za oko 30 posto”, kaže Dragoljub Savković.

 

Last modified on Thursday, 14 December 2017 11:21